Povijest lokacije

Šestanovac je jedna od mlađih općina u dalmatinskom zaleđu ali ujedno i prostor izuzetno bogat kulturnom baštinom. To je oduvijek bilo mjesto susreta obale i zaleđa a tragove naseljenosti nalazimo još u prapovijesti. Tragovi spomenutih susreta sačuvani su i danas u sajmovima i danima trgovanja, posebice onima na Zadvarju. Iz razdoblja brončanog i željeznog doba potječu brojne gomile i gradine kakve nalazimo ponajviše na južnom rubu kamenite zaravni iznad Kreševa, Katuna i samog Šestanovca. Gradine su nekada bila utvrđena naselja a kamene gomile su tzv. tumuli – grobnice prapovijesnog stanovništva ovih krajeva. Neke od njih su mogle služiti i u kultne svrhe.

Razvoj ovih krajeva se nastavlja i tijekom rimske vladavine kada će novi gospodari početi s gradnjom prometnica u unutrašnjosti Dalmacije od kojih su neke prolazile i ovim područjem. Kolotrage (tzv. spurile) rimskih kola usječene u kamen i dana je moguće vidjeti na nekoliko mjesta na položaju „Vlake“ u Katunima. U isto vrijeme (od 1. do 4. stoljeća) na padinama brda između Kreševa i Šestanovca nastaju manji zaseoci, vile i ostale stambeno gospodarske građevine čije tragove i danas susrećemo u prostoru. Na „Kulini“, sjeverno od župne crkve, neko vrijeme je postojala i manja rimska utvrda.

Krajem. 4. ili početkom 5 . stoljeća na mjestu današnje stare župne crkve Uznesenja BDM sagrađena je prva ranokršćanska crkva ukrašena kamenim namještajem čiji se ostaci danas čuvaju u župnoj kući. Slična crkva postojala je možda i na širem području Šestanovca s obzirom da je u zaseoku Nejašmići u jednu od kuća uzidan ranokršćanski reljef s prikazom Križa oko kojeg su ovce – simbol Krista s Apostolima.

Nakon nemirnih stoljeća obilježenih seobama različitih naroda po europskom kontinuitetu, tijekom 8. i 9. stoljeća dolazi do formiranja prve hrvatske države-kneževine na prostoru Dalmacije i njenog zaleđa. Rijetki arheološki nalazi iz tog vremena svjedoče o postojanju ratničkog-vladarskog sloja i ovdje na obalama Cetine. U prvom redu se to odnosi na nalaze tzv. karolinških mačeva od kojih je jedan nađen u Potpoletnici a drugi (zajedno s kopljem) na „Bartulovića zgonu“ u Kreševu.

Tijekom srednjeg vijeka na širokom prostoru koji danas pokriva nekoliko sela (Katuni, Kreševo, Blato, Podgrađe, Kostanje, Seoca, Zadvarje, Žeževica, Grabovac, Lovreć, Cista, Kučiće, Slime, Gornja Brela, Bast) formira se crkvena župa Radobilja koja se prvi put spominje već u 14. stoljeću. Njeno sjedište je u današnjim Katunima na mjestu stare župne crkve Uznesenja BDM. Radobilja je ujedno i administrativna jedinica kojom će tijekom povijesti upravljati brojne jače ili snažnije obitelji: Jurjevići, Nenandići itd. Glavno naselje tadašnje Radobilje je, osim spomenutih Katuna, Zadvarje – gdje će krajem 15. stoljeća biti sagrađena utvrda. U to vrijeme ili početkom 16. stoljeća Radobilja pada pod tursku vlast pod kojom ostaje sve do oko 1717. godine. Gotovo čitavo to vrijeme svećenik-glagoljaš boravi sa svojim narodom u Radobilji, a nakon prvog posjeta splitskog nadbiskupa Cuppilia 1711. godine započinje i obnova crkve Uznesenja BDM. Osnivanjem novih župa i različitim administrativnom podjelama tijekom 18. i 19. stoljeća, ime Radobilja će polako nestajati s karata i iz dokumenata.